Kako biti svoj i shvaćen? Kako imati dodir sa realnošću i normalnim ljudima, a ne prihvatiti njihove uticaje? Podići bedeme oko svoje duše i izolovati se? To su ljudi, prividno jaki i prividno svoji, a, u stvari, skloni padu pod svačije uticaje. Nesigurnost je to. Kako da raritet to i ostane bez ugledanja na druge i bez primes avangarde?
Želim sjaj i lepršavost, želim autentičnost, ali bez opterećivanja. Želim sebe kao inkarnaciju nečeg inventivnog i sinkretičnog, želim sebe kao posebnu i slobodnu.
Ciao dusice moja! :) Pratim tvoj blog!!! :*
ОдговориИзбришиHvala ti, srce. Znala sam da si uz mene. Ljub.
ОдговориИзбриши